недеља, 26. јануар 2014.

Zimske radosti

Hladan mokar ekskluzivan sneg.
Prekrio je eminentni breg.
U duboki i suptilan san.
Utonuo razvejani dan.
Pahuljice permanentno veju.
Ljudi se po ludnicama greju.

Od prekjuče krovovi su beli.
Ali moj se deda ne veseli.
Na ulici zaleđeni vrapci.
Reumom su okovani bapci.
Pahuljice permanentno veju.
Ljudi se po ludnicama greju.

Lovci jure poslednjega zeca.
Kao zmija uvila se staza.
Na brežuljku nesposobna deca.
Čekaju na crnog deda mraza.
Pahuljice permanentno veju.
Ljudi se po ludnicama greju.

четвртак, 2. јануар 2014.

Deždevnik

Moj mali unuk čuva deždevnika.
Miluje ga šeta i sa njim se hrani.
Jutros ga je Vesni stavio u krilo.
Sa ljubavlju ga je milovala Vesna.
Deždevnik je čupav da ne kažem grtak.
Ali nam je uvek donosio sreću.
No u kući on nam uvek samo smeta.
Često pridobijem želju da ga sklešem.
Deždevnik je skup i košta mnogo para.
Hiljadu i trista devedeset devet.
Al je večno mlad i vrat mu se obnavlja.
Tako da ga možeš bacati al nežno.
Kako da se ženim pored ovog čuda?
Koja će me žena uzeti pod ruku?
Ko još danas smelo čuva deždevnike?
Da l možda roleri večito pospani?
Koji zaspu i od muke i od tuge.
Kao da im samo moj deždevnik treba.
No bio bi srećan deždevniče mali.
Kada bih mu mladu oženio Vesnu.
A ne zna nesrećan da se ja ne ženim.
Zato što ne volim nikog osim Vesne.

уторак, 31. децембар 2013.

Glup dečko

Nema više iza mesne zajednice.
Leproznih uštvi i kučića od celofana.
Sve je obvio vazduh.
Fišeci padaju sa neba.
LJudi su se upisali na fakultet.
Samo jedan se još ne sprema.
Glup je ko točak.
A bez mozga nema šanse da upišeš fakultet.
Umusio se ispod stone lampe.
Glup dečko sanja o matematici.
Bolestan kolko je glup!
Ćuran!

I ostalo je sunce za fišecima.
I stigle su velike desetke.
Lipsali su snovi.
Davna je prošlost kad su nešto značili dani.
Nit se ispod stone lampe kreće.
Nit uši raskriljuje.
Dok tiho trešti spid metal.
Tek da bi svi poludeli.


Baloni radosti

Nova godina, baloni radosti.
Žetva, baloni radosti.
Mlad mesec, baloni radosti.
Srča, baloni radosti.
Homofobija, baloni radosti.
Nesprečavanje, baloni radosti.
Neizručivanje, baloni radosti.
Nesuočavanje, baloni radosti.
Nataša Kandić, baloni radosti.
Ludus mundi, baloni radosti.
Uzmite ih svi baloni radosti.
Take them all, the balloons of festivity.

недеља, 29. децембар 2013.

Verujem da će Betmen da te uhvati da te seca za vrat

Verujem da će Betmen da te uhvati da te seca za vrat.
U noćima punim dužine, da te makne sa mojih usana.
Taj som će da te uhvati i šakom će, znaš, da te mami.
Da te dovodi kroz zore, sam i pun dužine.
Nestvaran kao kifla mrtvu će da te uhvati.
Tebe, jer znaš da je to Betmen a ne bežiš.
Tebe verujem da će Betmen da te uhvati da te seca za vrat.

субота, 28. децембар 2013.

Kada vidim kako u zemlji ona mrtva spava

Kada vidim kako.
U zemlji ona mrtva spava.
I pije kafu alegorično.
Svom snagom što je široka.
Ne riju je krtice.
Ne mare za nju njištavi svici.
Kada čujem kako u groblju ona peva.
I prethodno putnoj listi.
Prozorska krila čisti.
Prozorska krila čista.
Ne smetaju joj više.
Jer stvar je u prozoru.
A ne u prozorima.

Ja radim nešto vrlo važno.
Ja ždrakam njeno telo.
I svaki deo madere sija.
Pomnožih svaki deo madere.
Luči potrebnom za mogućnost.
Kralja Artura da je ne muči.
Jer stvar je u maderama.
A ne u maderi.

Ja plačem.
Ja ću joj poneti školjku.

Spaljuje Živković

Spaljuje Živković prvi tom Pijanih ždralova u visoke peći.
Spaljuje.
A krila mu gore.

Gasi Živković Živkovićeva krila.
Ne gasi ih čim se gase krila.
Već ih gasi prvim tomom Pijanih ždralova.

Vrca prvi tom Pijanih ždralova u visoke peći.
A kao da vrca prvi tom u visoke peći Pijanih ždralova.

Kako Živković nije znao.
Gori li Živković.
Ili prvi tom gori Pijanih ždralova.
Došlo mu je da se napije.

I pije.